Alternativni fondovi dobijaće sve više na značaju

Poslednjih godina, naročito u periodu nakon kovida, dolazi do promena poslovnih paradigmi kada su u pitanju uloga i značaj individualnih investitora na finansijskim tržištima. Ubrzanim razvojem finteka, poboljšanjem finansijske pismenosti i porastom životnog standarda, investiranje gubi elitističke obrise i postaje dostupnije široj populaciji, ne oslanjajući se isključivo na profesionalne učesnike u okviru finansijskih institucija. Akumulacija dohotka i njegovo ulaganje donedavno su bili poistovećeni sa investiranjem u nekretnine, kao i sa konzervativnim pristupom štednje u bankama. Usled nedostatka investicionih alternativa, nekretnine su predstavljale svojevrsnu „betonizaciju kapitala” koja je obezbeđivala kontinuiran prihod i kapitalnu dobit. S druge strane, činjenica da se u bankarskom sektoru nalazi 15 milijardi evra štednje, od čega su skoro 60% depoziti po viđenju, govori o ogromnoj neiskorišćenosti tj. investicionom potencijalu, a da pritom zanemarimo veliku količinu novca u slamaricama.

U istom tom periodu, dolazi do vidljivih pomaka u investicionom spektru finansijskog tržišta Srbije, nažalost ne u svim segmentima gde je i dalje najveći nedostatak ono što treba da bude stožer tržišta - ulaganje u berzanske kompanije. Tradicionalne investicije poput nekretnina i dalje privlače značajan obim kapitala, ali tu su i brojni novi instrumenti i institucije namenjeni svim kategorijama investitora – od fondova privatnog i preduzetničkog kapitala, za one sa pozamašnijim kapitalom, do sve popularnijih alternativnih investicionih fondova, kraudinvestinga, pa čak i aktiviranja tokenizacije poslovanja, koji zajedno doprinose „demokratizaciji” investiranja. Regulativa takođe igra važnu ulogu u zaštiti investitora i održavanju integriteta tržišta, i u tom smislu su u poslednje vreme napravljeni značajni pomaci.

Alternativni fondovi dobijaće sve više na značaju, pružajući neophodnu ekspertizu ulagačima, koja će im omogućiti da plasiraju svoja sredstva u skladu sa investicionim preferencijama i apetitom za rizik. Dodatno, postoji značajna poreska stimulacija u vidu poreskog kredita od 50% iznosa koji se odnosi na obveznike godišnjeg poreza na dohodak građana, a sve u cilju aktiviranja dela kapitala putem razvoja ovog segmenta tržišta.

Kraudinvesting takođe predstavlja zanimljivu opciju za investitore, pretežno one manjeg investicionog kapaciteta. Ova praksa omogućava pojedincima da investiraju u projekte ili kompanije putem platformi koje omogućavaju sakupljanje sredstava od velikog broja ljudi. Srbija, sa svojom preduzetničkom kulturom i rastućom digitalnom povezanošću, može iskoristiti potencijal kraudinvestinga za podršku inovativnih ideja i razvoj lokalne privrede, a posebno malih i srednjih preduzeća.

Sa razvojem digitalne tehnologije i sve većom dostupnošću informacija, investitori imaju priliku da istraže nove puteve i diversifikuju svoj portfolio na načine koji su donedavno bili nezamislivi, poštujući univerzalne principe investiranja koji naglašavaju odnos rizika i prinosa.

Rast investicionih mogućnosti mora biti praćen i dodatnim naporima na polju finansijske edukacije, što će zajednički omogućiti kvalitetniji razvoj tržišta i celokupne nacionalne privrede.